Skoči na sadržaj

  • twitter
  • youtube
  • googleplus
  • facebook

Foto
* * * * * 2 glasova

Porodica i dom


  • Please log in to reply
118 odgovora na ovu temu

#101 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 20 July 2017 - 02:32 PM

RAZVESTI SE ILI OSTATI U LOŠEM BRAKU ZBOG DJECE?

shutterstock_95861986.jpg

I nekad i sad mnoge žene i muškarci ostajali su u lošim brakovima zbog djece. Jedna od njih je i Stephanie Portell, majka dva dječaka koja je godinama pokušavala da ne napušta bračno gnijezdo zbog sreće svoje djece. Udala se dosta mlada, u dvadesetoj godini života zato što je neplanirano ostala u drugom stanju. Da li je tu bio korijen problema ili ne, nije znala, ali joj je već u prvim danima braka bilo jasno da samo jedno od njih želi da uspiju kao par dok se druga strana nije nimalo trudila. Dva različita temperamenta, promjene raspoloženja i privikavanje na ulogu roditelja izazivali su burne svađe između nje i njenog supruga. Oboje su se trudili da ne viču jedno na drugo pred svojim sinom, ali na razvod nisu ni pomišljali. Bili su čvrsto ubijeđeni da moraju ostati zajedno zbog svog djeteta.

Mi smo se pomirili sa idejom da naš brak mora uspjeti i vremenom su nam se temperamenti smirili, raspoloženja su se rijeđe mijenjala i odlučili smo da dobijemo još jednu bebu. Željeli smo svome sinu dati brata ili sestru, a takođe smo htjeli nešto na šta ćemo se fokusirati sada kada je naše dijete poraslo kako ne bismo morali obraćati pažnju jedno na drugo. Mislili smo da će to riješiti problem. Ne znam zbog čega smo tačno odlučili da imamo još jedno dijete, ali ne žalim zbog te odluke nijedne sekunde. Ne samo zbog toga što očigledno oboje volimo svoju djecu već i zato što drugačije vjerovatno ne bismo bili dovoljno hrabri da priznamo da naš brak neće uspjeti. Ne bismo imali dovoljno hrabrosti da jedno drugo pogledamo u oči i prihvatimo da moramo donijeti odluku o razvodu”, iskreno objašnjava Stephanie.

Njih dvoje su sve manje pričali, sve manje stvari su radili zajedno, nisu se ni grlili, ni ljubili, niti vodili ljubav. Nikada više jedno drugome nisu rekli da se vole, nije bilo topline ni ljubavi – no, bilo je prijateljstva i zajedničkih shvatanja da će oboje živjeti takvim životom zbog djece. Još uvijek su imali isti čudan smisao za humor, politička i religiozna shvatanja, slične ciljeve i snove – ali to jednostavno više nije bilo dovoljno.

Sjećam se trenutka u kojem sam shvatila da ću izgubiti sebe i biti nesrećna mama, a on nesrećni tata ako ostanemo zajedno. Naš stariji sin se bližio petoj godini života i trebao je poći u vrtić kada sam ja shvatila da nakon sedam godina pretvaranja moramo priznati da naš brak nije uspio”, otvoreno priča Stephanie i dodaje:

“Moji roditelji su se razveli kada sam ja kretala u vrtić. Moje starije sestre se sjećaju njihovih svađa koje ja ne pamtim jer sam bila jako mala kada su se rastali. I znala sam da ako ne odem kada moj stariji sin napuni pet godina, onda ću ostati dok god budu živjeli s nama. Muž i ja smo čitali knjige o vezama, razgovarali, vrištali, plakali, nismo pričali i na kraju smo otišli na savjetovanje. Savjetnik nam je rekao da smo najzreliji par koji je on u životu upoznao i pohvalio nas je što smo se odlučili za razvod i zajedničko skrbništvo nad djecom.”

Stephanie i njen muž su znali da će moći sami sebe i djecu više voljeti i biti bolji roditelji ako više ne budu živjeli zajedno. Bili su svjesni da će im djeca nedostajati kada budu kod drugog roditelja, ali su znali da će jedino ovako nestati napetost. Dogovorili su se da žive pet minuta jedno od drugog kako djeca ne bi morala biti izložena još većim promjenama i vježbali su kako će im reći da se razvode. Popisali su sve stvari po kući i dogovorili se ko će šta uzeti.

Cijelo to vrijeme na mom licu nije bilo nikakvih emocija, ali sam iza zatvorenih vrata gorko plakala zbog toga što nisam uspjela u onome što sam pokušavala i zato što sam znala da nikada neće postojati takva ljubav kakva je bila naša prema sinovima”, priznaje Stephanie.

Kada je došao dan da potpiše zakup za novi stan, Stephanie to zamalo nije uradila. Ruka joj se tresla, no kada je napokon potpisala dokument, osjetila je da je odluka o razvodu bila ispravna.

Njih dvoje nikako nisu mogli ostati u braku zbog djece. Oboje su bili dovoljno zreli da se nose sa šokom i zbunjenošću koju je razvod donio, znatiželjnim pitanjima u plavim očima njihovog sina i smogli su snage da podijele ulogu roditelja na najzdraviji mogući način. Stephanie priznaje da je nekada presretna što je baš taj muškarac otac njene djece, a nekada se pita kako je uspjela ostati s njim toliko dugo. Nekada se i njen bivši muž pita kako je mogao živjeti s nekim kao što je ona. No, danas je njihova veza važna iz potpuno drugih razloga. Danas je važna zbog djece. I kada se danas posvađaju, uglavnom se u kratkom roku zapitaju koja je poenta njihove rasprave i shvate da to uopšte i nije bitno osim ako se ne tiče djece – a najčešće nema nikakve veze s njima.

Bilo je i trenutaka kada su zbog zajedničkog skrbništva osjetili povezanost, previše se približili jedno drugome i počeli se pitati kako bi bilo da opet pokušaju biti zajedno. Razgovarali su o tome, podsjetili jedno drugo zašto su se razveli i složili se da ipak ne žele opet biti par.

Stephanie i njen bivši muž su kao razvedeni roditelji dvoje male djece postigli veliku stvar – postali su saveznici. Između njih sada vlada harmonija i njihova djeca su srećnija nego ikad. Svaki slučaj je različit, ali razmislite dobro o tome da li treba ostati u lošem braku zbog djece ili ne.



#102 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 09 August 2017 - 06:37 PM

MAJKA ISKRENO: EVO ŠTO UČINITI KAKO BI SE DJECA PRISTOJNO PONAŠALA U RESTORANU

dijete-restoran.jpg

 

Znatiželjno i aktivno dijete je teško smiriti i kod kuće, a ponekad se ideja odlaska u restoran s njima čini nemoguća.

Prvo ih trebate odjenuti pristojno te spakirati dodatnu odjeću, pelene i razne igračke za zanimaciju, a još niste ni iz kuće izašli. A kada stignete u restoran, ne možete predvidjeti kako će se dijete ponašati. Hoće li biti savršeni anđeli? Ili mala čudovišta? Na portalu  InStyle razgovarali su s blogericom Rachel Parcell što ona radi kada vodi djecu u restoran i kako se nosi s nepredvidivim nepodopštinama, prenosi Ordinacija.hr.

1. Realna očekivanja

Zaista nije u redu odvesti malu djecu van i misliti kako će se sat vremena ponašati u potpuno besprijekorno. Djeca su djeca, i to je ok! U obzir treba uzeti okolinu, godine i vrijeme. Tek kada to shvatite možete lakše podnositi sve to.

2. Objasnite im što se događa

Ako su malo starija djeca, objasnite im kamo idete, što će jesti i kako bi se trebali ponašati. Tako, kada stignete na lokaciju neće moći reći da ih niste upozorili i svi ćete uživati u večeri.

3. Ne zaboravite zanimaciju

Djeca postanu vrlo nestrpljiva dok čekaju kada će im hrana stići, zato su potrebne zanimacije kako bi mislili na nešto drugo. Neki restorani imaju kutak za djecu s igračkama, bojicama i televizorom. No, ako ste odlučili otići na mjesto gdje toga nema, obavezno ponesite neke knjige i igračke koje vaša djeca vole.

4. Napravite pauzu

Nekada ne ide sve onako kako ste planirali i dijete ipak postane zaigrano. Nemojte se sramiti i izađite van. Malo prošećite s njima. I vama i djeci će goditi svježi zrak i promjena ambijenta.

5. Izbor hrane

Obavezno morate znati što će biti na jelovniku. Danas se većina nalazi na internetu. Obratite pozornost na to nudi li taj restoran hranu koje vaše dijete voli kako se ne biste prepirali i "borili" s tim jednom kada dođete.

6. Ako ništa ne uspjeva, idite kući

Pomislite li u jednom trenutku kako je najbolje otići – idite. Svima se to dogodilo barem jedanput u životu. Vi najbolje znate situaciju, svoju djecu i do koje granice ste spremni ići. 



#103 Odri

Odri

    Advanced Member

  • Moderators
  • 4,563 postova

Postirano 26 August 2017 - 01:59 PM

ODRASTANJE UZ KUĆNE LJUBIMCE GRADI SAMOPOUZDANJE

Sto je puštaš da dira svakog psa na kojeg naiđe? Fuj“, bilo je jedno od pitanja dok smo u parku mazile psa koji nam je prišao tek da bi se družio.

Od tog pogleda i njenog glasnog smijeha razmišljam o ljubimcu koji će joj biti prijatelj i zabava, ali je naučiti i obavezama. Takođe, životinju bi, reče mi prijateljica, trebalo birati po svojim afinitetima.

„Nema smisla da te nema po čitav dan kući, a nabaviš psa kojeg moraš da istrčavaš šest puta dnevno“, rekla je.

Tražeći razloge protiv, uglavnom su se nizali oni za. Mada… Sve bi trebalo razmotriti prije nego dobijemo novog člana porodice.

Veterinari, ali i oni koji godinama životni prostor dijele sa životinjama kažu da djeca uz kućne ljubimce rano spoznaju odgovornost i uče kako da brinu za druge. Djeca koja brinu o ljubimcima razviju empatiju i saosjećajnost. U svemu tome važno je da dijete postepeno uključujemo u brigu o životinji, a ne da mu odjednom nametnemo obavezu.

npcecwx6-d0-andrew-branch-1170x874.jpg

 

Ako su odgovorni, biće ponosni na svoj dobro obaljen posao pa će razvijati i samopouzdanje. S druge strane, ako o ljubimcu ne brinu na pravi način, vrlo brzo će vidjeti posljedice.

„Ako psa ne prošeta, on će se popiškiti u kući. Ako mačku ignoriše, ona će se osvetiti na neki način. Ako se ribice ne nahrane, one će uginuti. Ako se kavez od papagaja ne očisti, on će smrditi…“, stoji u nekoliko tekstova koje sam našla na internetu.

Ljubimci su, ako dijete već nije alergično na dlaku, prava blagodet za njihovo zdravlje jer mališani uz njih imaju manju sklonost ka razvijanju alergija i astme. Ako, na primjer, beba živi sa životinjicom u kući, razviće snažniji imunitet, pokazala su brojna istraživanja.

Djeca su uz ljubimce aktivnija, jer na primjer psi traže istrčavanje i igranje, mačke takođe vole igru. Aktivnost znači i igranje napolju, što je sjajno ako uzmemo u obzir da moderne generacije vrijeme provode pred kompjuterima i TV-om. Svjež vazduh i sunce svakako su mnogo bolji izbor.


"Misliš ne može se preboljeti, ali nauči čovjek.A kad se srce smrzne, lijepo se živi i bez srca.A kad se duša uguši, lijepo se živi i bez duše.Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti,a možda su baš takvi i najsretniji."
Rumi 


 

 

 


#104 Odri

Odri

    Advanced Member

  • Moderators
  • 4,563 postova

Postirano 03 September 2017 - 04:20 PM

7 PITANJA KOJA MORATE PITATI RODITELJE DOK SU JOŠ ŽIVI

Uvijek postoje neke, najčešće velike, praznine u našem znanju o stvarima koje uključuju naše roditelje i druge starije rođake. S obzirom da su to stvari koje bi svakako trebali znati, portal Huffington Post sastavio je popis pitanja koje biste svakako trebali pitati svoje roditelje.

roditelji-i-%C4%87erka-700x352.jpg

1. Ko su ljudi na našim starim porodičnim fotografijama?

 

 

Nema boljeg trenutka od sadašnjeg da sakupite sve porodične fotografije i za svaku od njih tačno utvrdite kad je snimljena i ko je sve na njoj. Kad to jednom učinite, napravite digitalnu verziju fotografije. Papir ne traje vječno, niti naša sjećanja na neki događaj. A svakako bi bilo lijepo znati i prezime te neke izvjesne osobe koja se na fotografiji tako slatko smije s vašim djedom odjevenim u vojnu uniformu. Gdje je ta stara fotografija na kojoj piše "Ljeto, 1950"' napravljena? Ili možda ova fotografija na kojoj je baka trudna? Je li to bilo dok je nosila mamu ili njezinu sestru, vašu tetku?
 
2. Odakle smo svi došli?
 
Ne, ne mislimo sada na "onaj" razgovor o cvijeću i pčelama. Mnoge od naših porodica emigrirale su u zemlje koje trenutno zovu domom. No gdje su bili prije? Od svojih starijih rođaka sakupite što više detalja možete o istoriji svoje porodice. Kako je porodica došla tu gdje je danas i zbog čega se krenulo na put? Da li je prezime vaše porodice koje i vi danas nosite nekada bilo možda drugačije? Vaše šanse da usmenim putem doznate istoriju vaše porodice, svakim su danom sve manje.
 
3. Ima li u istoriji naše porodice štogod sakriveno?
Svaka porodica ima "kosture u ormaru": ujak koji je zbog krađe završio u zatvoru, tetka koja je s 15 godina pobjegla od kuće, itd. Kad su ti događaji svježi, najčešće se o njima ne govori. No pedeset godina poslije, emocije se slegnu, ali ti događaji i dalje oblikuju vašu porodicu. Vrijeme je da saznate detalje koji nedostaju. Npr. neko u porodici je možda već jednom prije bio oženjen pa vi imate rođake koje nikad niste upoznali.
 
4. Koja vremena su bila najbolja?
 
Nedavno smo čuli da je jedan čovjek vrlo pozitivno govorio o životu u razdoblju Velike depresije u SAD. Ta je kriza, kako je objasnio, nagnala porodicu da se zbliži i da više cijene ono što imaju. Tad se puno više dijelilo sa komšijama i rodbinom i ljudi su se međusobno više pomagali. A ne kao danas. Pitajte, zato, svoje starije rođake šta oni misle koje je vrijeme bilo najbolje i kad je porodica bila najsnažnije povezana? Mogli biste se iznenaditi s onim što čujete.
 
5. Koja vremena su bila najgora?
 
Smrti uzrokovane nekim bolestima za koje danas postoji lijek, bebe koje nikad nisu rođene zbog spontanih pobačaja, vojnici koji se nisu vratili iz rata. I gubici su također dio istorije vaše porodice. Saznajte nešto i o teškim vremenima.
 
6. Kako izgleda ulica u kojoj ste odrasli?
 
Samo zato što vaš otac oduvijek navija za neku ekipu, ne znači da je ikad živio u tom gradu. Saznajte adrese na kojima su živjeli vaši preci, pitajte starije rođake koji bi se toga mogli sjećati. Jednoga dana možda ćete se poželjeti s unucima provesti pored kuće u kojoj ste rođeni. Jedan šezdesetogodišnji prijatelj nedavno je zakucao na vrata svoje prve kuće koju je kupio kad se tek oženio. Od onda je promijenila čak tri vlasnika. Sadašnji vlasnik ih je pozvao unutra i pokazao im promjene koje je napravio. Ali božićno drvce bilo je na istom mjestu.
 
7. Možete li popuniti praznine u svom porodičnom stablu?
 
Sve je u detaljima. Zbog jedne pra-pra tetke koja nedostaje, možda imate čitav ogranak rođaka za koje uopšte ne znate. Pokušajte saznati detalje.
 

"Misliš ne može se preboljeti, ali nauči čovjek.A kad se srce smrzne, lijepo se živi i bez srca.A kad se duša uguši, lijepo se živi i bez duše.Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti,a možda su baš takvi i najsretniji."
Rumi 


 

 

 


#105 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 06 September 2017 - 05:16 PM

SEDMA GODINA BRAKA NIJE KRIZNA, ALI OVA JESTE

kriva-svadja.jpg

Sigurno ste već čuli da je sedma godina braka krizna i da baš u tom razdoblju parovi počinju da se razdvajaju. Ali najnovije istraživanje pokazalo je da to baš i nije tačno. Psiholozi sada tvrde da je krizna godina braka zapravo deseta, i da se upravo tada dešavaju velike svađe koje dovode do razvoda.

U istraživanju koje su sproveli naučnici Univerziteta u Juti (SAD), učestvovalo je više od 2000 žena rođenih između 1957. i 1964. godine, a sve su bile u braku trideset i nešto godina.

Primijećeno je da se u dvije trećine brakova ponavljao isti obrazac – parovi su prvo uživali u sreći, da bi potom zadovoljstvo počelo da opada. Vrhunac razilaženja događa se u desetoj godini zajedništva.

Najveći razlog za to je, smatraju stručnjaci, nezadovoljstvo žene koja puca pod poslovnim i porodičnim obavezama. Ako parovi prežive tu desetu godinu braka, imaju velike šanse da ostanu zajedno do kraja života, prenosi Avaz.

Žene, naime, vremenom shvataju da nemaju koristi od svađa pa odustaju, posvjećuju se sebi i svojim interesima. Takva strategija obično urodi plodom jer se nakon nekog vremena ponovno povezuju sa suprugom, a to znači i da ponovo uživaju u braku.



#106 Odri

Odri

    Advanced Member

  • Moderators
  • 4,563 postova

Postirano 15 September 2017 - 12:11 PM

Mad-Kid.jpg

 

Što se više trudite da usrećite dete, to je ono manje zahvalno… Zašto?

U redakciju Zelene učionice stiglo je zanimljivo ptanje koje vam zajedno sa odgovorom prenosimo u celosti:

P: Imamo šestogodišnjakinju koja je u proteklih šest meseci ili više delovala frustrirano i apatično u većini slučajeva ako ne dobije baš ono što želi. Mi nismo bogati, ali živimo udobno i želimo da radimo zabavne stvari sa decom. Ali teško je kad se osećamo kao da to deca uopšte ne cene. Pokušali smo da razgovaramo sa njom o tome, do joj objasnimo da život ume da bude težak i naporan, ali to ne pravi razliku. Hvala vam za bilo kakav savet o tome kako da naučimo dete da bude zahvalno za ono što joj pružamo.

O: Nešto što mi je upalo u oči bila je vaša izjava da volite da radite zabavne stvari sa svojom decom, ali da to nije cenjeno. I to razumem. Kada odvojite vreme (a često i novac) da biste se lepo proveli sa decom, osećate se kao da su vas polili hladnom vodom kada ne cene to. Što više očekujemo da će naša deca biti zahvalna, to su ona zahtevnija. Prilično obeshrabrujuće.

Hajde da zumiramo situaciju.

Ja imam 41 godinu. Moji roditelji su se lepo brinuli o meni, ali priznajmo – moja osećanja nisu diktirala porodične događaje i izlete. Moj otac je recimo voleo da obilazi crkve i uopšte bogomolje svih vrsta (što je više istorijski, to je bolje) i proveli smo mnoge vikende vozeći se unaokolo u potrazi za crkvom koju je “neko pomenuo” mom ocu. Moj brat i ja smo sedeli na zadnjem sedištu, bez tehnologije, slušajući muziku koju je volela moja majka i čekali smo.

Niko nas nije pitao da li nam se to sviđa. Niko nije pitao da li želimo da saznamo neke zanimljive činjenice. Znali smo da smo zajedno u tome i da nije naša sreća nije najvažnija. Da li nam je bilo dosadno? Naravno. Ali i moj odrasli brat i ja volimo da obilazimo crkve i manastire. Nešto u vezi tih izlazaka je uspelo.

Dakle, roditelji u prošlosti nisu bili baš mnogo zabrinuti da li su im deca srećna i da li se dobro zabavljaju. Roditelji danas? Samo o tome misle.

Bilo da su izleti, zabave ili godišnji odmori, naši roditeljski životi su postali potpuno fokusirani na decu. Minijaturni vikendi su dizajnirani kako bi naša deca bila srećna i to je pravi haos.

Prava zahvalnost se razvija godinama. Zahteva duboku empatiju i uvažavanje osećaja drugih. Jednostavno rečeno, ne mogu da cenim svoj život ako ne mogu razumeti i saosećati za drugog.

Koliko je razumno očekivati da šestogodišnjak bude zahvalan? Da ceni vašu žrtvu? Da se brine kako se vi osećate, više nego sebe? Prilično nerealno.

Šestogodišnjaci su posebno zanimljivi jer su neki veoma osetljivi na okolinu. Nisu uvek zahvalni, ali pomaže da budu više prilagođeni drugima.

Neki drugi 6-godišnji mali ljudi mogu da izgledaju kao crna rupa u koju se sliva sva vaša pažnja, nade i snovi. Oni nisu srećni i nisu zahvalni. Zašto se to dogodilo? Da li je vaše dete suštinski sebično? Ne baš. To je dete, pa je prirodno okrenuto sebi, ali u suštini dajete mu previše onoga što mu nije potrebno.

Ono što je potrebno, je da prestanete da pokušavate da ga učinite srećnim. Prestanite da planirate previše događaja za svoje dete. Prestanite da uzimate detetov loš stav lično. Pre svega, prestanite da razgovarate sa njim o zahvalnosti. Zašto? Prvo, ako pogledamo dokaze, znamo da to ne funkcioniše. (Verujte mi, da zvocanje ima neku svrhu, moja deca bi do sada bila savršena.) Drugo, ovo važi za sve ljude – što više pokušavamo da ih zadovoljimo, to više izazivamo njihovu zlovolju. Kad pokušavamo da učinimo našu decu srećnom, završićemo povređeni. Deca kontrolišu naše raspoloženje, naše planove, roditeljstvo i naše poverenje.

Paradoksalno je, ali kad malo popustite vratiće se i vaš roditeljski autoritet. Dete će osetiti vaše poverenje, jer će znati da nije zaduženo za sreću cele porodice.

U početku im se neće dopadati odsustvo vaše animacije, ali će se vremenom opustiti. Za ovo mora da prođe neko vreme.

Na kraju, pronađite načine da se povežete sa vašim detetom. Počnite da gaje gledate pravo u oči i slušate, bez mnogo komentara ili kritike. Čitajte zajedno, šetajte zajedno, napravite slagalicu, plešite – sve što zahteva fizičku blizinu bez mnogo govora ili učenja. Bliskost i kontakt sa očima šalju snažnu poruku da vam je važna, a slušanje bez komentara pomaže u smanjenju hronične borbe za vlast u kojoj ste se našli.

Pretpostavljam da će ovo trajati neko vreme, pa ostanite strpljivi i ljubazni. Izgubićete ponekad i strpljenje, ali ne odustajte. Biće vremena za posledice i lekcije – samo se sada odmorite. Srećno.


"Misliš ne može se preboljeti, ali nauči čovjek.A kad se srce smrzne, lijepo se živi i bez srca.A kad se duša uguši, lijepo se živi i bez duše.Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti,a možda su baš takvi i najsretniji."
Rumi 


 

 

 


#107 Odri

Odri

    Advanced Member

  • Moderators
  • 4,563 postova

Postirano 17 September 2017 - 11:57 AM

Pravila tihog roditelja: Nema više vike i podizanja glasa

Svaka najavljena kazna mora da se sprovede, ako su se oglušili o pravila, jer će vas samo tako ozbiljno shvatati.
Što ste se odmarali, odmarali ste. Što ste se opuštali, opuštali ste se. Što ste uživali, uživali ste, a sad vam predstoji povratak u realnost i hvatanje u koštac s nekim novim i nekim starim obavezama. Čekaju vas škole, vrtići, domaći zadaci, treninzi, sekcije, logopedi, balet, džudo, rano buđenje dece koja su ispala iz ritma, odlazak i povratak s posla, gužve u saobraćaju, prepuna vozila gradskog prevoza i ko zna šta sve još s čim se treba nositi iz dana u dan, sve do sledećeg godišnjeg odmora.
Mešaju se uzbuđenje i strepnja, živci se zatežu ko strune i već čujete sebe kako urlate: „Ustaj! Kasnimo“, „Zašto nisi spakovala sveske“, „Gde ti je leva cipela“, „Zašto trojka“… Što vi više vičete, oni vas manje čuju.
Vreme je da to promenite i da upoznate pravila tihog roditeljstva.
Svi roditelji ponekad izgube živce i počnu da viču na decu koja su učinila nešto što ne treba ili nisu uradila ono što je trebalo, što je sasvim prirodno. Deca na povišen ton uglavnom reaguju na dva načina. Jedni počinju da plaču, izvinjavaju se i pokazuju iskreno ili neiskreno kajanje, s ciljem da se mama i tata osećaju bolje, ali zato drugi nastavljaju po starom, s namerom da istestiraju strpljenje roditelja i da pomere granice.
U oba slučaja roditelj dugoročno gledano gubi, jer se deca ne disciplinuju vikanjem već uspostavljanjem kontrole nad situacijom, a to se postiže sledećim trikovima.
Proglasite pauzu
pauzaKad god poželite da dreknete zato što se deca tuku ili zato što ste im šest puta rekli da nameste krevete, a oni nisu poslušali, proglasite pauzu od dva minuta. Izađite iz prostorije, dajte i sebi i njima vremena za „hlađenje“, pa im po povratku mirnim tonom i biranim rečima kažite čime niste zadovoljni. Verujte. Čuće vas bolje nego da ste vikali.
Ne gubite samokontrolu
Roditelji koji viču na decu nemaju kontrolu ni nad svojim osećanjima, ni nad svojim rečima, ali ni nad decom. To vam neće pomoći ni da se ispraznite, a kamo li da rešite problem koji vas je toliko iznervirao i zato se trudite da se kontrolišete.

Ponavljajte im pravila
autoritetSvaka porodica ima svoja pravila i svoje prioritete u vaspitanju. Čak i ako su vam deca baš mala, stalno ih podsećajte na ono što od njih očekujete. To radite kada ste opušteni, u neobaveznom rezgovoru, kada tokom šetnje uočite neprimereno ponašanje nekog deteta, dok se vozite… Koristite ilustrativne primere, njih deca najbolje prihvataju, jer nemaju utisak da unapred kritikujete njih već nečije ponašanje ili postupak.
Na ovaj način ćete imati kontrolu i nad sobom i nad decom ako oni naprave neku krupnu grešku. Nećete vikati, več ćete ih mirno podsetiti na neki od prethodnih razgovora koji su oni sigurno upamtili.
Snizite ton do šapata
pravila vaspitanja deceDeca znaju koliko daleko mogu da idu i gde su granice vašeg strpljenja, pa će povremeno, a neka od njih i stalno, pokušavati da ih pomere. Budite lukavi i ne radite ono što oni očekuju, već sasvim suprotno. Kad očekuju da vičete, vi snizite ton do šapata. Tako ćete privući njihovu pažnju i naterati ih da naćulje uši kako bi vas čuli.
Ne pretite praznom puškom
vaspitanje savetiUmesto da im iz sobe zaurlate „Nemojte me terati da vam dođem tamo“ veselo im recite „Ako budem morala da vam uđem u sobu, do kraja nedelje nećete gledati televiziju“. Svaka najavljena kazna mora da se sprovede, ako su se oglušili o pravila, jer će vas samo tako ozbiljno shvatati. Vaš tihi glas ili odglumljena radost dodatno će ih zbuniti i naterati da razmišljaju o sopstvenim postupcima.

Isprobajte ove savete, brzo ćete shvatiti da vam je vikanje oduzimalo autoritet, a on će vam iz dana u dan, kako deca rastu, biti sve potrebniji.


"Misliš ne može se preboljeti, ali nauči čovjek.A kad se srce smrzne, lijepo se živi i bez srca.A kad se duša uguši, lijepo se živi i bez duše.Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti,a možda su baš takvi i najsretniji."
Rumi 


 

 

 


#108 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 05 October 2017 - 03:42 PM

Kako se odnosit prema starom roditelju
Imate-stare-i-nemocne-roditelje-a-nemate
family-515530_640-620x413-620x381.jpg

Komunikacija sa starijim roditeljima često zna da bude zamorna. Zbog generacijskog jaza, neretki su konflikti ali i nesporazumi raznih vrsta.

Umjetnik Aleksandar Galitski godinama radi sa starijim ljudima, učeći ih kako da prave sklupture od drveta ili da slikaju.

Ovo su njegova pravila za komunikaciju sa starijim ljudim, tj. sa roditeljima:

1. Ne pokušavaj da ih promijeniš

Kada smo bili djeca, naši roditelji su nas izluđivali pričama o dečaku iz komšiluka koji ima “sve same petice” i koji bezpogovorno sluša svoje roditelje.

Sada kada su oni ostarili, vjerovatno da bi ih pokrenuli vi često govorite rečenice ovog tipa:”Komšija svaki dan šeta, a ti cio dan sjediš kod kuće.”

Ne pokušavajte da ih promijenite. Ne možete da promijenite ljude u tim godinama. Ono što možemo je da ih prihvatimo onakvim kakvi jesu. Ako je osoba pušač u svojim osamdesetim, on vjerovatno ne želi da se odrekne cigareta, bez obzira na to što zna da to za njega nije dobro.

2. Ne krivite sebe

Krivica stigne sve nas, prije ili poslije. Šta god da se desi, uvijek ćete se u jednom periodu svog života osjećati kao promašaj: niste završili ono što su vas zamolili, galamili ste na njih bez potrebe itd.. Ne krivite sebe.

Svako od nas mora da vodi računa o sebi i da se opusti. Ako živite da biste udovoljili roditeljima, na kraju ćete se dovesti u situaciju da krivite njih za svoj neuspjeh u životu.

Zašto se niste udali? Zašto niste rodili djecu? To nije odluka vaših roditelja, već vaša lično. Vi živite svoj život, a njima prepustite njihov.

3. Ne ulazite u konflikt

Sa starijim roditeljom često morate da postupate kao sa malim djetetom – strpljivo. Nikad ne reagujte na njihovu agresiju, povišen ton ili uvređenost. Ako reagujete – vi gubite.

Saslušajte ih i pokušajte da rešite njihov problem ili uzrok njihove uznemirenosti. To je jedini način da na kraju ne osjećate krivicu.

4. Ne očekujte da komunikacija bude zadovoljstvo

Oni su nervozni, neraspoloženi ili šta god. Oni su samo ljudi. Isto kao i mi. Stoga, ako su ljuti, pričajte sa njima, nemojte da ih štedite zato što su stari.

Šta je to što biste mogli da uradite kako biste pomogli svojim roditeljima:

1. Pokažite saosećanje ali ne i sažaljenje

Saosećanje je veoma bitno, ali nemojte da se ponašate kao da su oni bespomoćni i jadni.

2. Budite njihov oslonac

Nikad ne idite kod roditelja da se žalite ili kukate. Uvijek imajte dvije priče: jednu za njih, a drugu koja je istina. Jer, oni su cio svoj život posvetili vašem uspjehu i njima će veoma teško da bude ako vi niste zadovoljni.

Daleko od toga da bi trebalo da ih lažete, ali vi ste mladi i sposobniji nego oni sada u ovim godinama. Budite njihov oslonac, oni su tolike godine bili vaš.

3. Oprostite

Veoma je bitno da naučite da zaboravite na prošlost. Ako danas ne oprostite svom ocu ili majci, sutra će možda biti kasno. Moramo biti dovoljno jaki da bismo oprostili i krenuli iz početka.

Uvijek imajte na umu da oni jedino vas imaju, i bez obzira koliko ste stari ili uspješni za njih ste samo njihovo djete.



#109 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 16 October 2017 - 06:17 PM

RAT U KUĆI ZBOG GRIJANJA: ŽENE GA PALE PARTNERU IZA LEĐA, A EVO ZAŠTO IM JE UVIJEK HLADNO?

zima-zena-grijanje-kamin-pexels.jpg

 

S početkom jeseni počinje sezona grijanja, a istodobno i borba među muško-ženskim parovima za kontrolu nad prekidačima termostata, pri čemu žene preferiraju nešto višu temperaturu.

Statistika britanske tvrtke koja postavlja i održava bojlere i termostate Corgi Homeplan pokazuje da se zbog tog "problema" prepire trećina parova. Točnije četrdeset posto žena potajice podiže temperaturu na termostatu partneru iza leđa, pišu britanski mediji, prenosi Hina.

Za navedene podatke postoji znanstveno objašnjenje. Po istraživanju što su ga 2015. proveli nizozemski znanstvenici, idealna sobna temperatura za žene iznosi između 24 i 25 Celzijevih stupnjeva, što je za 2 i pol stupnja više nego kada su muškarci posrijedi.

I dok je tjelesna temperatura muškaraca i žena približna, percepcija temperature ovisi o koži, a ona je kod žena nešto niža.

Drugo istraživanje je pokazalo da je prosječna temperatura ženskih ruku izloženih hladnoći gotovo tri Celzijeva stupnja niže nego kod muškaraca.

Faktor koji pridonosi razlikama je i ženski hormon estrogen koji krv čini gušćom, usporavajući njezin protok prema krvnim žilicama u dijelovima tijela poput prstiju ruku i nožnih prstiju, zbog čega udovi postaju hladniji.

Grupa znanstvenika je ranije dokazala da je ženama hladnije kad ovuliraju, jer je tada razina estrogena u njihovu organizmu viša nego što je uobičajeno.

I metabolizam ima važnu ulogu kada je posrijedi osjet topline. Naime, žene imaju nižu metaboličku stopu od muškaraca, odnosno metabolizam im je usporeniji nego muškarcima.To se događa jer muškarci imaju veći postotak mišićne mase koja utječe na brži bazalni metabolizam. Pritom je kod njih i cirkulacija krvi brža zbog čega im je organizam zagrijaniji, pa im je posljedično manje hladno nego ženama.



#110 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 29 October 2017 - 07:45 PM

TEST: U MANJE OD PET MINUTA OTKRIJTE JE LI VAM BRAK U KRIZI

par-vjencanje-ruke-teksomolika-freepik.j

Ne razgovarate sa svojim partnerom kao prije? Udaljili ste se i često se svađate? Ako mislite da je vaš brak (ili veza) u krizi odgovor pronađite uz pomoć ovog testa 

Želite li otkriti je li vaš brak ili veza u krizi? Na dolje navedene tvrdnje odgovorite s DA ili NE

1. Generalno sam zainteresiran(a) za aktivnosti i interese partnera.

2. Redovito partneru pokazujem osjećaje i pažnju.

3. Imam na umu koliko moj partner čini moj život boljim.

4. Trudim se biti povezan(a) sa partnerom iako se on(ona) čini udaljen i distanciran(a).

5. Osjećam da sam partneru uvijek na raspolaganju.

6. Nije mi teško biti suosjećajan(na) prema partneru ako je u problemu i nevolji.

7. Sposoban(na) sam razlikovati kada partner ima nevolju ili problem koja ga čini ljutim, nemirnim, nestrpljivim, razdražljivim itd.,od toga kada je takav zbog mene i naših razmirica.

8. Vjerujem da je moj partner(ica) sposoban(na) biti uspješan u onome što radi i što ga(ju) interesira.

9. Podrška sam partneru(ici) u nastojanju prema osobnom rastu i unaprjeđenju svojih znanja i vještina.

10. Generalno mi se sviđaju stavovi partnera(ice) i kako pristupa stvarima.

11. Nikada ne bih učinio(la) ili zahtijevao(la) od partnera(ice) nešto što je nepravedno.

 

12. Često me partner(ica) seksualno privlači.

Zbroj pozitivnih odgovora (DA) pomnožite s 10 kako biste dobili sveukupni broj bodova. 

Ako imate 100-120 bodova

Odlično! Vaš brak ili veza je na pravom putu. Doživljavate sebe kao tolerantnu i suosjećajnu osobu koja svojem partneru pruža dovoljno podrške, ljubavi i pažnje, piše portal psihonet.net. 

Ako imate ispod 100 bodova

Trebali biste unaprijediti određene aspekte vašeg partnerskog odnosa. Postoje problemi koji zahtijevaju pažnju i vrijeme kako biste ih mogli riješiti! Ozbiljno porazgovarajte s partnerom ili se javite u bračno savjetovalište kako biste unaprijedili svoj partnerski odnos. 



#111 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 17 December 2017 - 06:07 PM

KAKVI TIPOVI OČEVA POSTOJE, SAZNAJTE KOJI STE VI

beba-spava-s-roditeljima-hayat-pexels_04

 

Karakter i osobnost očeva te njihov odnos prema djece i porodici ključni su za razvoj i kasnije snalaženje u svijetu njihove djece. Važno je da djeca prepoznaju pozitivan utjecaj očeva i to iskoriste kao odrasli ljudi. 

* Mentor: Očevi mentori su fleksiblini, razgovaraju sa svojom djecom te imaju razumijevanja. Pokazuju emocije i porodicu doživljavaju kao tim koji mora djelovati zajedno da bi uspio. Ljutnju ili neostvarene ambicije ne iskaljuju na djeci. 

Djeca koja rastu uz očeve mentore samopouzdana su i ambiciozna, s razvijenom emocionalnom inteligencijom, prenosi Bebe i mame. 

* Bijesan: Djeca koja žive s očevima koji ne mogu obuzdati svoje emocije i reagiraju eksplozivno, uče da je najvažnije uvijek ocu ugađati da bude sretan. 

Upravo im to omogućava da kao odrasli ljudi imaju razvijenu vještinu prepoznavanja osjećaja kolega. Ali i problem da se izbore za sebe, jer ne žele ulaziti u sukobe i svima se žele svidjeti. 

* Pasivan: Više od 50 posto djece odrasta uz pasivne očeve koji su samo posmatrači. Oni emocionalno zanemaruju svoju djecu. Posljedice takvog odgoja su nedostatak motivacije i strah od neuspjeha, što se odražava na njihov privatni i poslovni život. Upravo zbog toga teško preuzimaju odgovornost i nemaju dovoljno ambicija za napredovanje. 

* Odsutan: Djeca se osjećaju odbačena kad su očevi emocionalno i psihički odsutni, jer traže ljubav i pažnju oba roditelja. 

Posljedica su depresivni odrasli ljudi koji imaju problema s autoritetima na poslu, posebno muškim šefovima, a prema kolegama pokazuju otvorenu agresiju. Žele li uspjeti, trebaju obuzdati agresiju i poraditi na komunikaciji. 

* Supertata: Supertate troše golemu energiju skrivajući vlastite slabosti, ne znaju s drugima podijeliti svoje nesigurnosti i strahove. Njihov životni moto je dobro izgledati i uvijek pobjeđivati. Oni od svoje djece traže da ostvare njihove ambicije. 

Kao odrasli ljudi takva djeca su hladna, s niskim nivoom emocionalne inteligencije. 



#112 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 22 January 2018 - 04:19 PM

OSAM SMIJEŠNIH POREĐENJA ODGOJA PRVOG I DRUGOG DJETETA

djeca-freepik.jpg

 

Nakon prvog djeteta još uvijek imamo energije i nade te smo predani ideji da sve moramo napraviti savršeno. Međutim, onda dobijemo drugo dijete i shvatimo kako moramo revidirati našu viziju roditeljstva i u nekim stvarima popustiti, a neka pretjerana pravila i zaobići.

1. Hrana

Prvo dijete: Sve organsko, domaće i strogo provjereno. Hrana je uvijek svježe pripremljena, sokići iscijeđeni, a za brzu hranu na jelovniku nema mjesta. Barem dok mu baka ili djed ne daju prvi sok ili smoki.

Drugo dijete: Od malo smokija i štapića neće mu biti ništa. Sok je OK.

2. Odjeća

Prvo dijete: Odjeća provjerenog porijekla, stopostotni pamuk.

Drugo dijete: Dobra je i iznošena odjeća starijeg brata ili sestre.

3. Kupanje

Prvo dijete: Rituali kupanja svake večeri u isto vrijeme neizbježan su dio uspavljivanja. Beba se njeguje gelom za kupanje vrhunske marke.

Drugo dijete: Dvaput sedmično, ostale dane pere se guza. Može i šamponom starijeg brata ili seke.

4. Rutina uspavljivanja

Prvo dijete: Odlazak na spavanje svake večeri otprilike u isto vrijeme. Strogo poštivanje pravila rutine jer to djeci stvara sigurnost.

Drugo dijete: Zaspi u dnevnom boravku s prstićem ili bočicom u ustima negdje oko 22 sata.

5. Prijatelji

Prvo dijete: Organizovana druženja s prijateljima iz vrtića ili parkića.

Drugo dijete: Prijatelji starijeg brata ili sestre.

6. Igračke

Prvo dijete: Igračke vrhunskog kvaliteta.

Drugo dijete: Autić “Made in China”, jer je bitno da je barem nešto novo i samo njegovo.

7. TV pravila

Prvo dijete: Samo crtani i to 23 minute na dan.

Drugo dijete: Već je s dvije godine pogledalo “Kralja lavova”, s tri zna listati slike na mobilnom telefonu i igrati “Minions”.

8. Fotografisanje

Prvo dijete: Fotografije mame u prvom, drugom i trećem tromjesečju. Fotografije prvog zuba, prve kašice, prvih koraka, prvog izlaska u parkić.

Drugo dijete: Nekoliko slika u zagrljaju starijeg brata ili sestre. I, naravno, slike s rođendana, pišu "Roditelji".



#113 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 09 March 2018 - 06:23 PM

KO ČEŠĆE PERE RUKE - ŽENE ILI MUŠKARCI?

pranje-ruku-pixabay.jpg

 

Žene nakon obavljanja nužde temeljnije peru ruke nego što to čine muškarci, pokazalo je njemačko istraživanje u kojem se zaključuje da oba spola trebaju to još bolje raditi.

Prema istraživanju privatnog univerziteta SRH u gradu Hejdelbergu, 11 odsto muškaraca nije uopšte opralo ruke nakon odlaska u toalet, kao ni tri odsto žena. 

Vodu i sapun koristilo je 82 posto žena, ali tek 51 posto muškaraca. 

- Za potrebe istraživanja, 10 studenata psihologije posmatralo je ruke oko hiljadu posjetilaca javnih toaleta tokom jednog mjeseca -, kazao je autor istraživanja Frank Musolesi. 

- Studenti su stajali neprimjetno u prostorima za pranje ruku u javnim WC-ima u restoranima brze hrane, uslužnim prostorima na auto-putevima, željezničkim stanicama, kao i u toaletu univerzitetske menze -, kazao je Musolesi. 

pranje-ruku-higijena-pixabay.jpgRanije istraživanje savezne kancelarije za zdravstveno prosvjećivanje sprovedeno 2013. godine utvrdilo je da je 95 posto muškaraca odgovorilo da "gotovo uvijek" opere ruke nakon upotrebe toaleta, a takav odgovor dalo je i 98 posto žena. 

Savezna kancelarija preporučuje da pranje ruku sapunom i vodom traje najmanje 20 sekundi nakon upotrebe toaleta i da se pritom ne zaboravi da dobro oprere i prostor između prstiju. 

Prema istraživanju univerziteta u Hajdelbergu, samo je osam posto posmatranih žena i muškaraca na taj način opralo ruke nakon korištenja toaleta, prenosi b92.

Sedam posto ruke nije opralo, 27 posto samo je vodom nakvasilo ruke, a 58 posto koristilo je sapun i vodu, ali ruke nije opralo dovoljno temeljno.



#114 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 15 March 2018 - 05:48 PM

Očekivanja vs. Realnost: Evo kako izgleda biti – MAJKA!

 

Porodične fotografije

roditeljstvo-9.jpg

Pola sata dnevo kad želiš da odmoriš od svegaroditeljstvo-7.jpg

  Podsticanje inovativnosti djetetaroditeljstvo-6.jpg   roditeljstvo-5.jpg   Oblačenje

          

Intimni trenutci sa mužem

                          roditeljstvo-4.jpg

                

Spremanje za šetnju

         roditeljstvo-3.jpg    roditeljstvo-2.jpgSpavanje

roditeljstvo-1.jpgHranjenjeroditeljstvo-8.jpgIgra u pijesku



#115 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 30 March 2018 - 01:56 PM

TRI ZLATNA SAVJETA KOJA JE HAWKING DAO SVOJOJ DJECI

Stephen_Hawking1_07.jpg

Stephen Hawking, poznati naučnik i fizičar je u intervjuu koji je 2010. godine dao novinarki ABC News, otkrio nekoliko očinskih savjeta koje je dao svojoj ćerki Lucy i sinovima Robertu i Timu.

- Prvi i najvažniji savjet koji sam im dao je da uvijek gledaju u zvijezde, nikada u svoja stopala - , rekao je tada Hawking. 

Time je želio da im poruči da budu hrabri i da se usude da sanjaju, da vjeruju u sebe i uvijek gledaju naprijed, prenosi CDM.

- Drugi savjet koji sam im dao je da nikada ne odustaju od posla. Posao daje značaj i smisao životu, i život je prazan bez toga. - 

stephen-hawking-jedan-wiki.jpg

Treći savjet odnosi se na ljubav.

- Ako imate dovoljno sreće da nađete ljubav, zapamtite da je rijetka i nemojte da je bacite. -

Hawking je preminuo je u 76. godini u svom domu, u Cambridgeu. Imao je samo 21 godinu kada mu je dijagnostikovana amiotrofička lateralna skleroza, poznata pod skraćenicom ALS. Riječ je o bolesti centralnog nervnog sistema. Zbog toga je vremenom prestao da hoda, da pokreće udove, čak i da govori, ali je i živio daleko duže u odnosu na to koliko u prosjeku žive ljudi oboljeli od ALS-a. Više od polovine ljudi živi samo tri godine nakon dijagnoze.



#116 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 22 April 2018 - 07:12 PM

TIBETANSKA MUDROST: ČETIRI FAZE ODGAJANJA DJECE KOJE MORATE ZNATI

tibet_budist_03.jpg

 

Postoje četiri privremene faze podizanja djece, zahvaljujući kojima mališani izrastaju u ljude koji su sami sebi dovoljni, pažljivo donose odluke i poštuju svoje roditelje.

FAZA 1: Prije pete godine

U skladu sa tibetanskim sistemom podizanja djece, roditelji bi u periodu prije pete godine trebalo da sa djetetom razgovaraju kao da su „kralj ili kraljica“. Takođe, ne bi trebalo da nešto zabranjuju djeci ili da ih kažnjavaju.

beba-pexels.jpgMališani su u ovoj dobi znatiželjni, aktivni i spremni da istraže svijet. No, nemaju iskustva iz kojih bi mogli da uče te nisu u stanju da donose logičke zaključke. Tako da, ukoliko urade nešto pogrešno ili opasno, roditelji treba da se ponašaju uplašeno i da im pokušaju preusmjeriti pažnju na nešto drugo. Emocije su jezik koji djeca u ovom uzrastu jako dobro razumiju.

Ukoliko ste isuviše zaštitnički nastrojeni prema svojoj djeci i branite im mnoge stvari znajte da postoji rizik da ćete suzbiti njihovu mentalnu oštrinu i naučiti ih da slijede bez razmišljanja.

FAZA 2: Od pete do 10. godine

U ovom periodu roditelji bi sa djecom trebalo da razgovaraju kao da su „robovi“. No, nipošto ne smiju biti okrutni, već pažljivi. U ovom uzrastu kod mališana se razvijaju inteligencija i logičko razmišljanje te se formira osnova njihove buduće ličnosti.

djeca-tibet-2-pixabay.jpgVeoma je važno da postavite različite ciljeve svom djetetu, da kontrolišete kako će ih postići i da ga naučite da bude spremno na posljedice do kojih dolazi ako te ciljeve ne ostvari. Znači, dijete bi trebalo početi da uči da bude odgovorno za svoje postupke. Nemojte se bojati toga da svojoj djeci u ovom uzrastu date mnogo zadataka zato što se oni mogu nositi s tim i spremni su da uče.

Ako se u ovom periodu ne prebacite sa „kralja ili kraljice“ na „roba“, kćerke i sinovi će vam izrasti u djetinjaste ljude i neće moći biti odgovorni za svoje postupke, prenosi Edukacija info. 

FAZA 3: Od 10 do 15 godina

Kada vaše dijete dođe u ove godine, veoma je važno da s njim razgovarate kao da ste jednaki. Znate da vi imate više životnog iskustva i znanja, ali dijete mora imati mogućnost da vam kaže šta misli i da podijeli svoje stavove.

djeca-budisti-tibet-pixabay.jpgPomozite im u ovome, pitajte ih za savjet i ohrabrujte nezavisnost. Važno je da im dajete savjete, a ne naredbe ili zabrane, zato što se u ovom periodu kod djece formira nezavisnost razmišljanja.

Ako im branite mnoge stvari pogoršaćete vaš odnos i djeca bi mogla same sebe dovesti u opasne situacije. Ukoliko ste previše zaštitnički nastrojeni oni će izrasti u nesigurne ljude koji zavise od tuđih mišljenja.

FAZA 4: Od 15 godina pa nadalje

Djetetova ličnost je potpuno formirana. Sada je važno da ih poštujete.Možete im davati savjete, ali je kasno da ih nečemu naučite. Vidjećete rezultate vaših postupaka – dijete je nezavisno, samo sebi dovoljno i poštuje svoje roditelje i druge ljude.


djecak-ucenje-skola-tinejdzer-freepik-mi



#117 AMI

AMI

    Advanced Member

  • Moderators
  • 6,965 postova

Postirano 03 May 2018 - 05:34 PM

Šta kaže bonton? Da li ste SELJAK ako se izuvate u gostima?

obuca-cipele.jpg

Nerijetko se dešava da se naši gosti izuvaju u hodniku ili pred vratima, ali ima i onih gostiju koji misle da je to nekulturno. Bilo kako bilo, ta situacija može biti jako neprijatna i za gosta i za domaćina, pa ćemo zbog toga pokušati da razriješimo vječnu dilemu – izuvanje obuće kada negdje odlazite u goste ili ne?

 

Tradicija izuvanja pred vratima vuče porijeklo iz istočanjačkih zemalja, gdje je apsolutno nezamislivo ući u kuću sa cipalema na nogama. To se odnosi i na sopstvenu, ali i na tuđu kuću. Istočnjački narodi vjeruju da ako se gosti ne izuvaju pred vratima, za sobom ostavljaju negativnu energiju. Biti obuven u kući, u Japanu, znači nepoštovanje domaćina, a ovaj običaj se poštuje i u nekim skandinasvkim zemljama, u Turskoj, u Londonu, Berlinu, Rimu i mnogim drugim krajevima svijeta. U BiH je ovaj običaj došao iz Turske, gdje je potpuno uobičajeno da u kući hodate bosi, jer se na podovima sjedi, jede i pije.

Ipak, ako ste u Parizu, Londonu ili Rimu, bolje je da se ne izuvate pred vratima domaćina. Izuvanje obuće se smatra nedoličnim i uvijek imajte na umu da je tamo jako važno i kakvu obuću nosite, jer će je domaćini uvijek dobro odmjeriti. Zato ako namjeravate da nekoga posjetite u ovim gradovima, obujte svoje najbolje cipele i zaboravite na izuvanje.

Mišljenje da se ne treba izuvati pred vratima domaćina potiče od vremena kada su se gosti primali u salonima i prostorijama koje su bile namjenjene isključivo za to. Takve prostorije obično nisu bile opremljene tepisima i bile su namjenjene okupljanju velikog broja gostiju, ali bliske osobe koje su primane u “intimne” dijelove kuće su ipak morale da se izuvaju.

Ako se posmatra sa strane higijene, izuvanje je neophodno, bez obzira o čijoj se kući radi – tuđoj ili svojoj. Domaćini najčešće imaju namjenske papuče za goste pa ih obujte ako vam je potrebno nešto na nogama, ali kao što ne prljate svoju kuću, ne bi trebalo da prljate ni tuđu.

Jedno američko istraživanje je pokazalo da nošenjem cipela u svoj dom unosite mnogo više prljavštine i bakterija opasnih za zdravlje nego što to mislite. Studija Univerziteta u Arizoni je pronašla čak 421.000 raznih bakterija na cipelama.Koliformna bakterija koja služi kao indikator nivoa čistoće hrane i vode (prisutna je u izmetu) pronađena je na đonu 96 procenata cipela.

Bakterija “Escherichia coli” je pronađena na 27 posto cipela zajedno sa još sedam vrsta bakterija, uključujući “Klebsiellu pneumoniaeu” koja može izazvati infekciju mokraćovoda i “Serratiu ficariu” koja može izazvati infekcije disajnih puteva.

Kada je riječ o prenošenju bakterija sa cipela na podove u toplom domu, istraživanje je pokazalo da hodanjem u cipelama možete da prenesete od 90 do 99 procenata bakterija. Studija Univerziteta u Hjustonu je došla do zaključka da se na 39 odsto cipela nalazi bakterija “Clostridium difficile”, otporna na brojne antibiotike, a može izazvati razne probleme sa zdravljem uključujući dijareju.

Svi ti podaci govore u prilog zaključku da biste, čim kročite u svoj dom, trebali da izujete cipele. A kao što pazite na svoj dom, trebalo bi da pazite i na dom onoga ko vas prima u goste. Kada se postavi pitanje bontona, bez sumnje, izuvanje nije po pravilima kulture, ali možda je ipak bolje zaobići jedno pravilo lijepog ponašanja i misliti na zdravlje domaćina koji vas prima u goste – u prevodu, u čiju god kuću da idete, obavezno se izujte, prenosi “Telegraf“.

 



#118 Odri

Odri

    Advanced Member

  • Moderators
  • 4,563 postova

Postirano 07 June 2018 - 06:02 PM

Kako dekorisati dečju sobu

Roditelji često greše razmišljajući iz svog ugla, a zapravo treba da pokušaju da se vrate u detinjstvo i da što više u proces dekorisanja uključe naslednika

Ukrašavanju dečje sobe treba pristupiti kao i dekorisanju bilo koje prostorije u stanu - imajući u vidu potrebe, želje i karakter korisnika, u ovom slučaju deteta. Roditelji često greše razmišljajući iz svog ugla, a zapravo treba da pokušaju da se vrate u detinjstvo i da što više u proces dekorisanja uključe naslednika.

Bebe - Kada uređujete sobu za bebu ne bi bilo loše da razmišljate o tome kako može da se adaptira kako dete bude raslo. Pastelnoružičasta zaista jeste svevremena kombinacija za devojčice, a svetloplava za dečake, ali možete se igrati detaljima u drugim bojama, poput svetlozelene. Ako ne želite stereotipno ukrašavanje, tirkizna je odličan izbor za mališane oba pola, ali birajte toplije tonove, jer soba za bebe ne trpi jarke boje. Bebe vole da gledaju uvis, pa eto razloga da kupite zanimljiv luster koji privlači pogled. 

Plafon možete oslikati prizorima iz bajke - zvezde, oblaci, duge, medvedići i druge životinje samo su neki od motiva. Na zid zalepite zabavne tapete ili još bolje nalepnice koje možete češće i lakše menjati. Zavese sa motivima životinja ulepšaće sobu za bebe. Kako beba raste, biće joj potrebno više prostora na podu za istraživanje i igru, pa je važno da postoji dosta prostora za odlaganje da bi se prostor lako i brzo očistio od igračaka i nereda.

Starije dete - Kada ukrašavate sobu deteta u ovom uzrastu, imajte u vidu da se ono što je potrebno mališanu sa četiri godine značajno razlikuje od onog što mu treba sa 12 godina. U početku je važno da dete ima dosta praznog prostora za igranje, kasnije mu je bitnije da se kreativno izrazi i da razvija samostalnost tako što će samo učestvovati u dekorisanju, pa mu to dozvolite.

 

18-soba%20(3).jpg

 

U dekorisanju, imajte na umu ličnost deteta. Ako devojčica voli roze boju, neka soba bude ružičasta, ako je dečak ljubitelj stripova, posvetite prostor njegovom omiljenom strip junaku. Ako dete voli putovanja, stavite globus na sto ili mapu sveta okačite na zid. Ne zaboravite, ipak, da deca brzo rastu i da često menjaju ukus, pa ne pravite velike promene samo da biste udovoljili trenutnom hiru. 

 

18-soba%20(4).jpg

 

Ako dvoje dece treba da dele sobu, gledajte da svako dete ima svoj prostor, ma kako mali bio. U slučaju veoma male sobe, držite se pravila "manje je više", suviše boja i materijala činiće prostor još manjim. Kreveti na sprat su u tom slučaju odlična ideja. Za sve mora da postoji mesto, pa je prostor za odlaganje u vidu zanimljivih korpi i kutija, ključan. Obratite pažnju i na radni prostor koji bi trebalo odvojiti od onog za igranje i urediti tako da naslednika motiviše na učenje.


"Misliš ne može se preboljeti, ali nauči čovjek.A kad se srce smrzne, lijepo se živi i bez srca.A kad se duša uguši, lijepo se živi i bez duše.Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti,a možda su baš takvi i najsretniji."
Rumi 


 

 

 


#119 Belay_Danci

Belay_Danci

    Advanced Member

  • Moderators
  • 7,004 postova

Postirano jučer, 01:41 AM

34880166_1906932432931625_85308743893385


Postirana slika


Preleti beskonačnost i pobedi vreme i maštu, ali nikad ne zaboravi kako se korača po zemlji ♥ Mika Antić ♥
Postirana slika Postirana slika


Postirana slika




0 korisnik(a) čita ovu temu

0 članova, 0 gostiju, 0 anonimnih korisnika